Kad se 1918. U Budimpešti održavao svjetski kongres za žensko pravo glasa, Zagorka je umjesto na nj otišla na slavenski kongres u Prag, upozoravajući da, jednako kao žene, tako ni Hrvatska nema suverenitet.
Zagorkine nesuglasice na feminističkoj sceni imaju svoje klasne aspekte (uključuju njezin senzibilitet za "obične žene"), a spoj klasnog s nacionalnim kod nje je dakako nadaleko zaobišao eksplozivnu mješavinu nacionalnog socijalizma, koji je Zagorka zarana prepoznala kao društveno zlo.