Najnoviji izvještaj Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) pod nazivom „Siromaštvo, spol i intersekcijska diskriminacija u EU“ donosi analizu kako faktori kao što su spol, dob, etnička pripadnost, migracijska pozadina, invaliditet i tip kućanstva vrše utjecaj na izloženost siromaštvu i socijalnoj isključenosti.
Izvješće pripremljeno na zahtjev Slovačkog predsjedništva pri Vijeću EU, a čiji sažetak slijedi niže u tekstu, ima za cilj ojačati implementaciju područja koje se odnosi na žene i siromaštvo, a sukladno akcijskom planu Pekinške platforme. Na jučerašnjem sastanku Vijeća EU za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanje potrošača (EPSCO) usvojeni su zaključci o ženama i siromaštvu, koji će biti proslijeđeni Vijeću EU.
U pregled primjera dobre prakse uvrštena je i Hrvatska s projektom udruge “Korak” iz Karlovca pod nazivom “ZdravKA” za osnaživanje žena u lokalnoj zajednici u ruralnom području, koji je financiran sredstvima iz EU fonda. Pregled primjera dobre prakse dostupan je na
poveznici.
U svrhu definiranja tko je taj koji živi u krajnjem siromaštvu primijenjena je metodologija Svjetske banke koja liniju siromaštva određuje na 1,90 eura dnevno za siromašnije zemlje, a 3,10 eura za one s prosječnim prihodima. Tako u zemljama članicama EU-28 oko 5,5 milijuna ljudi živi sa manje od 1,90 eura dnevno, a 8,6 milijuna s manje od 3,10 eura dnevno. Dakle, EU prosjek je 1,1% i 1,7%. U RH s manje od 1,90 eura dnevno živi 0,9% stanovnika i 1,8% s manje od 3,10 eura.
Na razini EU žene su nešto siromašnije od muškaraca, iako te razlike variraju ovisno o zemlji. Gotovo 52 milijuna odraslih žena i 44 milijuna odraslih muškaraca živi u riziku od siromaštva. 40% siromašnih žena su zaposlene, dok je kod muškaraca obrnuto – 40% je radno neaktivno, tako da se siromaštvo ne veže isključivo uz radnu neaktivnost.
Nezaposlenost i radna neaktivnost žena u radno aktivnoj dobi, veća je od neaktivnosti muškaraca iste dobi (30% prema 17%).
Prije 2007. žene i muškarci u dobi od 25 do 54 godine, te u dobi na početku umirovljenja (65-74 godine) bili su u niskom riziku od siromaštva. No, nakon 2007. rizik od siromaštva je rastao za grupaciju koja je bila u radno sposobnoj dobi, dok je kod grupacije umirovljenih padao. To pokazuje da je mirovina štitila starije daleko bolje nego plaća one koji su bili radno aktivni.
Mnogi mladi ostaju siromašni unatoč zaposlenju, a posebno žene. Stopa siromaštva kod zaposlenih mladih žena je porasla s 11% u 2007. na 14% u 2014. u zemljama EU. Iako se smatra da je zapošljavanje ključni segment u zaštiti ljudi od siromaštva, samo zapošljavanje često nije dovoljno.
Žene plaćaju cijenu rodne nejednakosti u starijoj životnoj dobi. Za vrijeme radno aktivne dobi razlike u riziku od siromaštva između muškaraca i žena su neznatne, no povećanje te razlike u korist žena počinje u dobi od 55 do 64 godine, a posebno izražajno u dobi od preko 75 godina života. To je posebno zato što je radna neaktivnost žena u dobi od 55 do 64 godine vrlo visoka. Ta razlika u RH iznosi oko 20%, dok je najveća u Malti – preko 40%, a najmanja u Estoniji i Finskoj, manje od 3%. Razlozi za velike razlike leže u tome što se u pojedinim zemljama ženama davala veća mogućnost ranijeg umirovljenja. Obiteljske obveze su najčešći razlog neaktivnosti žena – gotovo kod petine žena u dobi 55+.
Stopa siromaštva je najmanja kod muškaraca u dobi 65-74 (14%) i dobi 75+ (15%), žene su istim dobnim kategorijama siromašnije (19 i 22%).
Prema dostupnim podacima, roditeljstvo pojačava rizik od siromaštva, a osobito su pogođeni samohrani roditelji. 2014. oko 46% samohranih roditelja ili 31% parova sa troje i više djece bilo je pogođeno siromaštvom. Studija pokazuje da ukoliko otac izgubi posao čak 70% parova s djecom će biti značajnije suočeno s rizikom pada u siromaštvo. Samo 55% majki troje ili više djece bilo je zaposleno u 2014. Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti samohranih roditelja različit je u EU-28 i varira od zemlje do zemlje. Razlika u izloženosti riziku od siromaštva samohranih roditelja u odnosu na parove s djecom u RH nije toliko izražena kao kod drugih zemalja – u Belgiji, Cipru i V. Britaniji je 38%, dok je u Hrvatskoj 17%. Gotovo pola samohranih majki izloženo je riziku od siromaštva. Samohranih očeva oko trećine. Razlozi su višestruki: samohrani očevi imaju uglavnom jedno dijete – 67% samohranih očeva, djeca su starije dobi, te im to omogućava bolje uključivanje u svijet rada. Također, samohrane majke izložene su višestrukoj diskriminaciji i zbog roditeljskih obveza i dobi djece ne mogu prihvatiti poslove s punim radnim vremenom, a radne fleksibilnosti uglavnom nema.
U EU-28, 31% žena s invaliditetom i 29% muškaraca s invaliditetom su siromašni. Ova kategorija osoba je u najvećem riziku od siromaštva. Pola žena i 42% muškaraca s invaliditetom radno su neaktivni.
87% romskih kućanstava nalazi se u riziku od siromaštva u zemljama EU. Jedna od pet Romkinja u dobi od 16 do 24 godine se ne školuje, niti osposobljava, niti radi. Čak 61% Roma ima posao u punom radnom vremenu u usporedbi s 38% Romkinja.
Iako migranti žive u čak dva puta većem riziku od siromaštva nego pripadnici nacija EU, za ovu populaciju još ne postoje relevantna istraživanja iz aspekta rodno uvjetovanog siromaštva.
Cjeloviti izvještaj EIGE-a dostupan je na
poveznici.
Preporuke Skupine visoke razine za uvođenje rodno osviještene politike EK u vezi izvješća EIGE-a dostupne su na
poveznici.
Iz medija:
www.nacional.hr
www.balkans.aljazeera.net
Pisane vijesti
