U Hrvatskoj se upravo donosi četvrta strategija za postizanje rodne ravnopravnosti. Kako se taj proces odvijao?
- Hrvatska je prvu strategiju za rodnu ravnopravnost, Nacionalnu politiku za promicanje jednakosti donijela još 1997. godine i istovremeno osnovala prvi državni mehanizam za promicanje rodne ravnopravnosti pod nazivom Povjerenstvo vlade za jednakost.
Prva strategija je bila rezultat IV međunarodne ženske konferencije održane u Pekingu, 1995. Tada je veliki broj zemalja u svijetu krenuo istim putem. Druga strategija je usvojena 2001. godine. Dolazi i do konkretizacije definiranja problema, pa onda i terminoloških promjena te ona dobija naziv Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova i tako je ostalo do danas. Treći strateški dokument pod istim nazivom usvojen je u Hrvatskom saboru za razdoblje od 2006. do 2010. Ured za ravnopravnost spolova Vlada RH osnovala je 2004. godine kao stručnu službu za obavljanje poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova.
Trenutno u Uredu radimo na dovršenju prijedloga nacrta nove strategije za razdoblje od 2011. do 2015. godine, vodeći pri tome računa o njenoj kompatibilnosti sa strategijom Europske komisije u ovom području. Osim donošenja strateških dokumenata, antidiskriminacijskog zakonodavstva i osnivanja različitih tijela za provedbu politike jednakih mogućnosti na državnoj i lokalno razini, u posljednjih dvadesetak godina došlo je i do značajnih terminoloških promjena što nam govori da je do promjena u jeziku dolazilo temeljem promjena u provedbi same te politike i odnosa u društvu. Na primjer, termin ženska pitanja koji se koristio devedesetih danas se uopće više ne koristi. Teško je išlo i sa legitimiranjem pojma ženskih ljudskih prava. Dosta dugo dominantan je bio stav da je dovoljno govoriti o ljudskim pravima, te da nije potrebno isticati posebna ženska ljudska prava. Danas je ovaj pojam standard u svim zakonskim i drugim službenim aktima koji reguliraju pitanja ravnopravnosti između muškaraca i žena. Dodatno, tek zadnjih par godina, koristi se i pojam rodni proračun (rodno budžetiranje), ali i mnogi drugi poput rodno osviještenog obrazovanja, rodnog identiteta i sl.
Provedba i razvoj politike ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj kontekstualizira se u proces pregovora za pristupanje EU 2001. godine, kad smo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji propisuje obvezu za zemlje kandidatkinje i podnositeljice molbe za pristupanje u članstvo EU da usklade svoje zakonodavstvo, i to prije svega u području tržišta rada i socijalne politike, sa pravnom stečevinom Unije. Iz ovog razloga nejasno je zašto naša strategija iz 2001. godine nije imala nikakvu poveznicu sa strateškim i zakonodavnim dokumentima Europske komisije. To smo ispravili 2006. na način da smo u novu strategiju uvrstili potpun pregled obveza u pristupanju s obzirom na rodnu ravnopravnost, sve direktive i kompletnu pravnu stečevinu u referentnim poglavljima pregovora. Proces smo time učinili transparentnim. Naš prvi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003. referirao se na svega tri direktive, i to nepotpuno. Novim Zakonom iz 2008. izvršeno je dodatno i potpuno usklađivanje sa zakonodavstvom EU. Sve ove informacije i dokumenti dostupni su javnosti posredstvom veb stranica Ureda.
U ovih deset godina pregovaranja događalo se i to da je kriterije koje je sebi postavljala Hrvatska, Europska komisija uključivala potom kao zadati standard. Primjer je novi Zakon o ravnopravnosti spolovaa koji smo morali donijeti 2008, iz razloga što je Ustavni sud prethodni stavio van snage, jer nije bio donesen sa potrebnim brojem glasova, s obzirom da je to jedan od organskih zakona (potrebna je dvotrećinska većina). Mi zapravo nismo morali Zakon ni mijenjati, ali smo iskoristili priliku i dodatno ga uskladili sa politikom EU. Potom nam je EK donošenje ovog Zakona postavila kao jedno od mjerila za zatvaranje poglavlja 19 - Socijalne politike i zapošljavanja. Ovo poglavlje je zatvoreno krajem 2009, a zakon je EK ocijenila potpuno usklađenim. Ovo je samo jedan od primjera. Proces pridruživanja traje predugo, već čitavo desetljeće. Ipak, sa stanovišta rodne ravnopravnosti smo ispunili sve kriterije.
Na regionalnom skupu u Beogradu, 16. februara ove godine - Izlazak iz ekonomske krize - vrlo veliko interesovanje je izazvalo vaše izlaganje o odnosu javne televizije prema ženskim ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti?
- Odnos sa javnom televizijom je naravno vrlo kompliciran. Sa jedne strane novinarstvo ima slobodu i svako miješanje se uzima za zlo onome ko se miješa, posebno vladinim tijelima, a sa druge strane javnu televiziju ili, kako kod vas kažu, javni servis plaćaju građani i građanke te bi ona trebala biti u funkciji općeg dobra. Postoji nekoliko zakonskih propisa koji propisuju da mediji moraju promicati u svojim programima ravnopravnost spolova. To kaže Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o medijima, kao i Zakon o HRT. HRT je dužan napraviti plan za promicanje rodne ravnopravnosti i taj plan mora dostaviti na odobrenje Uredu za ravnopravnost spolova. Sve ove godine po ovim pitanjima kontaktiramo sa HRT. Nekoliko smo puta reagirali i uspjeli skinuti sa programa i neprimjerene reklame sa seksističkim sadržajima.
Ko vrši monitoring?
- Javna televizija obavezna je podnositi izvješće Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora. Već dva puta su podnosili izvješće i dobili brojne kritike. Izvješća su im ocijenjena kao nezadovoljavajuća. Interesantno je da su se u tome suglasile i pozicija i opozicija. Oporbene stranke su zastupale isti stav kao vladajuće.
Kakve mere imate na raspolaganju kad je ocena negativna?
- Oni su dužni podnijeti novo izvješće. Jako je dobro da se na razini odbora i u parlamentu raspravlja o ovim temama i da javna televizija zna da će se o njenom programu raspravljati i sa stanovišta rodne ravnopravnosti.
Dakle, smatrate da su kampanje vrlo bitne za sprovođenje mera koje vode rodnoj ravnopravnosti?
- Godine 2009. Ured je od znanstvenog tima naručio prvo javnomnjenjsko istraživanje o percepciji, stavovima i iskustvima o rodnoj diskriminaciji u Hrvatskoj na reprezentativnom nacionalnom uzorku od 1.363 ispitanika. Rezultati su pokazali da većina nije znala da postoji Zakon o ravnopravnosti spolova niti da je rodna diskriminacija kažnjiva. Taj podatak smo naravno doveli u vezu sa utjecajem medija. Za naše urednike na HRT, kad je usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova, to naprosto nije bila vijest. Pa kako će onda ljudi znati da zakon postoji i koja su njihova prava po osnovi tog zakona. U skladu s tim mi smo kao jednu od obveza u novoj strategiji propisali i provođenje sustavnih kampanja za upoznavanje javnosti sa zakonima jer bez toga nije moguće koristiti sudsku zaštitu. Usporedbom ovog istraživanja i onih od prije deset godina pokazalo se da raste svijest ljudi o rodnim pitanjima. Danas je ta svijest znatno veća nego prije deset godina. Osvešćivanje je najbitnije da bi se mogle provoditi promjene u društvu i na djelu je pozitivan trend.
Na čemu je Ured sada angažovan?
- Sada smo otpočeli pripreme za nove izbore. Cilj nam je da povećamo broj žena u Saboru do najmanje 30 odsto, sada imamo 25 odsto zastupnica. Preuzeli smo definiciju Vijeća Europe o osjetnoj neuravnoteženosti u procesima političkog odlučivanja koja postoji kad je jednog spola manje od 40 odsto u pojedinim tijelima. Uveli smo u zakon obvezu da svaka politička stranka mora na izborne liste uključiti najmanje 40 odsto podzastupljenog spola. Uveli smo i financijske kazne. Zakon je donesen 2008, ali smo s ciljem prihvaćanja kvota u parlamentu ostavili rok političkim strankama odnosno jedan prijelazni period da se osvijeste i razviju demokratske programe za uključivanje žena, tako da će se financijske kazne primjenjivati nakon trećeg izbornog ciklusa od usvajanja zakona.
Godine 2009, povodom održavanja općih lokalnih izbora, proveli smo kampanju za povećanje udjela žena u općinskim i gradskim vijećima i županijskim skupštinama. Imali smo za tu prigodu TV i radio spot, financirali smo projekte nevladinih udruga na istu temu, održali čitav niz okruglih stolova i tribina. Uspjeli smo povećati udio žena na razini gradskih vijeća i županijskih skupština za otprilike sedam odsto do prosječno 23 odsto. HRT nam je dala besplatne termine za prikazivanje promidžbenog spota s obzirom da se radi o porukama od općeg značaja. Sukladno zakonskim odredbama slogan smo nazvali Uravnotežimo se. Političke stranke dužne su poštivati zakone koje su same donijele. Nadamo se da će i ova kampanja rezultirati s povećanim brojem kandidatkinja na izbornim listama pa onda i povećanjem zastupnica u parlamentu.
Autor: Nadežda Radović - Danas.rstml