- Objavljeno: 24.02.2005.
Podzastupljenost žena je skandal za demokraciju
Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH predstavio je 15. veljače u Europskome domu u Zagrebu drugu knjigu u izdanju vlastite biblioteke Ona pod naslovom Ravnopravnost - Vijeće Europe i sudjelovanje žena u političkom životu.
Riječ je o prijevodu studije Mariette Sineau koju je Vijeće Europe tiskalo 2003. godine.
Prema istraživanju u knjizi, Hrvatska je prema broju zastupnica u parlamentu na 14. mjestu od 45 članica Vijeća Europe.
U knjizi se također navodi kako uravnotežena participacija žena i muškaraca znači da zastupljenost bilo žena bilo muškaraca u bilo kojem tijelu koje odlučuje u političkome ili javnome životu ne bi smjela pasti ispod 40 posto.
Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova mr. sc. Helena Štimac-Radin istaknula je kako su knjižicu odlučili izdati zbog vrlo konkretnoga razloga, lokalnih izbora u svibnju ove godine, a jedan od prioriteta Ureda je i promišljanje strategije kako da se poveća broj žena u lokalnoj samoupravi. Prema njezinim riječima, u Hrvatskoj trenutačno ima 13 posto županijskih vijećnica, jednak postotak u gradskim vijećima, a samo sedam posto u općinskim vijećima. To su, istaknula je predstojnica Ureda, alarmantni podatci. Oni ukazuju na nedostatak demokracije, što je i ključna teza knjige. Kako ističe autorica knjige (str. 13): "Podzastupljenost žena se postupno počela smatrati ne skandalom za žene, nego skandalom za demokraciju. Ona se smatra simptomom nezdrave demokracije i duboke krize političkog predstavništva."
Prema riječima predstojnice Ureda, nemoguće je govoriti o istinskoj demokraciji ako su žene isključene iz političkoga djelovanja. Za razliku od ostalih europskih zemalja gdje je veća zastupljenost žena na lokalnoj razini od državne, u Hrvatskoj imamo više žena u Vladi i parlamentu nego na lokalnoj razini. Zbog toga je potrebno pronaći mehanizme kako bismo to stanje promijenili. "Na predstavljanje ove knjige pozvala sam sve ministre i saborske zastupnike, no odziv nije onakakv kakav bi trebao biti. A pitanje ravnopravnosti poslova trebalo bi biti prepoznato kao temeljno političko pitanje. Što u Europi jest slučaj", istaknula je mr. sc. Helena Štimac-Radin.
Glavna je teza knjige, smatra Helena Štimac-Radin, da je politička participacija žena središnje pitanje politike ravnopravnosti spolova. Pokazuje koliko je napora trebalo Vijeću Europe da se to pitanje politički artikulira. Točnije, trebalo je trideset godina da se u Vijeću Europe osnuje Odbor za ravnopravnost spolova. Iako u Hrvatskoj postoje dobra zakonska rješenja, u praksi se malo toga mijenja u korist jednake zastupljenosti spolova. "Do lokalnih izbora učinit ćemo sve da se to stanje promijeni, jer sljedeću ćemo šansu imati tek 2009. godine. Trebat ćemo tada priznati kako nismo uspjeli uvjeriti političke stranke da poštuju zakone", zaključila je Helena Štimac-Radin.
Profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dr. Smiljana Leinert-Novosel istaknula je kako je jedna od pouka knjige da razvijena Europa shvaća pitanje ravnopravnosti spolova vrlo važnim i takvo ponašanje očekuje i od država koje žele postati njezinim članicama. Naglasila je da je Hrvatska na području legislative dobro napredovala, ali zaostaje primjena zakona u praksi. "Treba krenuti od političkih stranaka. Ako se one ne će demokratizirati, ne ćemo imati dovoljno žena na izbornim listama", istaknula je dr. Novosel te je dodala kako ćemo, nakon što promijenimo svijest u političkim strankama, a smatra da će to biti teško, imati u tijelima političkoga odlučivanja više žena.
Dr. sc. Jasenka Kodrnja s Hrvatskih studija u Zagrebu rekla je kako se kada se govori o ženskome pokretu, govori o teoriji i praksi, a zaboravlja na treći segment, a to je institucionalizacija. U Hrvatskoj se, smatra ona, nalazimo u razdoblju aktivne institucionalizacije ženskih prava koja se ogledaju u: osnivanju nevladinih udruga, nacionalnoj i međunarodnoj politici. Knjižica, smatra dr. Kodrnja, pokazuje da politika ne mora biti samo politička arena, nego da ona ima i drugo, svijetlo lice. U preporukama Vijeća Europe (2003.) govori se, među ostalim, o potrebi izmjene nastavnih planova i programa, izmjeni i prilagodbi službenoga jezika koji bi odražavao uravnoteženu podjelu ovlasti između muškaraca i žena te važnosti istraživanja. Pripremajući se za izlaganje o ovoj knjižici, a vezano uz preporuku o prilagodbi jezika, dr. Kodrnja je listajući Ustav RH izbrojila 30 imenica muškoga roda, a nijednu ženskoga. Završila je citirajući geslo argentinskih feministica: "Kad je samo jedna žena u politici, mijenjaju se žene. Kad ima mnogo žena u politici, mijenja se politika."
Na kraju predstavljanja govorio je i jedan predstavnik muškoga roda, prof. dr. Zvonimir Lauc, profesor Ustavnoga prava s Pravnoga fakulteta u Osijeku, koji je istaknuo da su u pravosuđu najveći problemi osposobljavanje za kreativna tumačenja prava. Naglasio je kako u Hrvatskoj postaje moda donositi nacionalne programe, no "nije svrha i cilj samo donošenje, već njihova primjena u praksi."
Željka Lezaić, Fokus
Prema istraživanju u knjizi, Hrvatska je prema broju zastupnica u parlamentu na 14. mjestu od 45 članica Vijeća Europe.
U knjizi se također navodi kako uravnotežena participacija žena i muškaraca znači da zastupljenost bilo žena bilo muškaraca u bilo kojem tijelu koje odlučuje u političkome ili javnome životu ne bi smjela pasti ispod 40 posto.
Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova mr. sc. Helena Štimac-Radin istaknula je kako su knjižicu odlučili izdati zbog vrlo konkretnoga razloga, lokalnih izbora u svibnju ove godine, a jedan od prioriteta Ureda je i promišljanje strategije kako da se poveća broj žena u lokalnoj samoupravi. Prema njezinim riječima, u Hrvatskoj trenutačno ima 13 posto županijskih vijećnica, jednak postotak u gradskim vijećima, a samo sedam posto u općinskim vijećima. To su, istaknula je predstojnica Ureda, alarmantni podatci. Oni ukazuju na nedostatak demokracije, što je i ključna teza knjige. Kako ističe autorica knjige (str. 13): "Podzastupljenost žena se postupno počela smatrati ne skandalom za žene, nego skandalom za demokraciju. Ona se smatra simptomom nezdrave demokracije i duboke krize političkog predstavništva."
Prema riječima predstojnice Ureda, nemoguće je govoriti o istinskoj demokraciji ako su žene isključene iz političkoga djelovanja. Za razliku od ostalih europskih zemalja gdje je veća zastupljenost žena na lokalnoj razini od državne, u Hrvatskoj imamo više žena u Vladi i parlamentu nego na lokalnoj razini. Zbog toga je potrebno pronaći mehanizme kako bismo to stanje promijenili. "Na predstavljanje ove knjige pozvala sam sve ministre i saborske zastupnike, no odziv nije onakakv kakav bi trebao biti. A pitanje ravnopravnosti poslova trebalo bi biti prepoznato kao temeljno političko pitanje. Što u Europi jest slučaj", istaknula je mr. sc. Helena Štimac-Radin.
Glavna je teza knjige, smatra Helena Štimac-Radin, da je politička participacija žena središnje pitanje politike ravnopravnosti spolova. Pokazuje koliko je napora trebalo Vijeću Europe da se to pitanje politički artikulira. Točnije, trebalo je trideset godina da se u Vijeću Europe osnuje Odbor za ravnopravnost spolova. Iako u Hrvatskoj postoje dobra zakonska rješenja, u praksi se malo toga mijenja u korist jednake zastupljenosti spolova. "Do lokalnih izbora učinit ćemo sve da se to stanje promijeni, jer sljedeću ćemo šansu imati tek 2009. godine. Trebat ćemo tada priznati kako nismo uspjeli uvjeriti političke stranke da poštuju zakone", zaključila je Helena Štimac-Radin.Profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dr. Smiljana Leinert-Novosel istaknula je kako je jedna od pouka knjige da razvijena Europa shvaća pitanje ravnopravnosti spolova vrlo važnim i takvo ponašanje očekuje i od država koje žele postati njezinim članicama. Naglasila je da je Hrvatska na području legislative dobro napredovala, ali zaostaje primjena zakona u praksi. "Treba krenuti od političkih stranaka. Ako se one ne će demokratizirati, ne ćemo imati dovoljno žena na izbornim listama", istaknula je dr. Novosel te je dodala kako ćemo, nakon što promijenimo svijest u političkim strankama, a smatra da će to biti teško, imati u tijelima političkoga odlučivanja više žena.
Dr. sc. Jasenka Kodrnja s Hrvatskih studija u Zagrebu rekla je kako se kada se govori o ženskome pokretu, govori o teoriji i praksi, a zaboravlja na treći segment, a to je institucionalizacija. U Hrvatskoj se, smatra ona, nalazimo u razdoblju aktivne institucionalizacije ženskih prava koja se ogledaju u: osnivanju nevladinih udruga, nacionalnoj i međunarodnoj politici. Knjižica, smatra dr. Kodrnja, pokazuje da politika ne mora biti samo politička arena, nego da ona ima i drugo, svijetlo lice. U preporukama Vijeća Europe (2003.) govori se, među ostalim, o potrebi izmjene nastavnih planova i programa, izmjeni i prilagodbi službenoga jezika koji bi odražavao uravnoteženu podjelu ovlasti između muškaraca i žena te važnosti istraživanja. Pripremajući se za izlaganje o ovoj knjižici, a vezano uz preporuku o prilagodbi jezika, dr. Kodrnja je listajući Ustav RH izbrojila 30 imenica muškoga roda, a nijednu ženskoga. Završila je citirajući geslo argentinskih feministica: "Kad je samo jedna žena u politici, mijenjaju se žene. Kad ima mnogo žena u politici, mijenja se politika."
Na kraju predstavljanja govorio je i jedan predstavnik muškoga roda, prof. dr. Zvonimir Lauc, profesor Ustavnoga prava s Pravnoga fakulteta u Osijeku, koji je istaknuo da su u pravosuđu najveći problemi osposobljavanje za kreativna tumačenja prava. Naglasio je kako u Hrvatskoj postaje moda donositi nacionalne programe, no "nije svrha i cilj samo donošenje, već njihova primjena u praksi."
Željka Lezaić, Fokus