- Objavljeno: 19.07.2007.
Ženi s fakultetom i 30 godina staža 30% manja plaća nego muškarcu
Razlike u plaćama muškaraca i žene u EU povećavaju se s godinama staža, dobi i visinom obrazovanja.
Žene u 27 članica Europske unije i dalje zarađuju prosječno 15 posto manje nego muškarci. Posebice zabrinjava što se razlike u primanjima među spolovima u Europi posljednjih desetak godina nisu smanjile - stoji u dokumentu koji je srijedu ovoga tjedna objavila Europska komisija.
"Djevojke imaju bolje ocjene u školi, više ih u svijet rada ulazi s fakultetskom diplomom, ali razlika u plaćama od 15 posto i dalje opstaje. To je apsurdna situacija koja se mora promijeniti", izjavio je Vladimir Špidla, Unijin povjerenik za zapošljavanje, socijalnu politiku i jednakost šansi, predstavljajući najnoviji dokument u kojem je Komisija iznijela i prijedloge kako bi se ovaj "ponor" mogao premostiti ili barem počeo smanjivati. Špidla je tom prigodom pojasnio da je problem razlike u plaćama složeno pitanje s više uzroka. Ponekad je riječ o čistoj diskriminaciji, ali razlozi su često i "skriveni": žene obavljaju više poslova koji se ne plaćaju, poput kućanskih poslova ili njegovanja nemoćnih članova obitelji; one češće rade skraćeno radno vrijeme, a u sektorima u kojima većinom rade žene, plaće su manje". Da bi došlo do temeljnih promjena, istaknuo je EU povjerenik, s ovim se problemom zajednički u koštac moraju uhvatiti muškarci i žene, nevladine organizacije, socijalni partneri i vlade, a problem se mora početi tretirati na svim razinama. Nejednakost u plaćama problem je puno širi od načelnog pitanja "jednake plaće za jednaki rad". Jedan od temeljnih uzroka jaza u plaćama proizlazi iz načina na koji se vrednuje kompetentnost žena i muškaraca. Poslovi koji traže slične kvalifikacije i iskustvo obično su manje plaćeni ako ih većinom obavljaju žene. Primjerice u nekim europskim zemljama dadilje zarađuju manje nego automehaničari, blagajnice u samoposluzi manje od skladištara, bolničarke manje od policajaca, konstatira EK u svojem priopćenju.
Razlike u plaćama reflektiraju nejednak položaj muškaraca i žena na tržištu rada zbog kojeg uglavnom "trpe" žene, a to su u prvom redu poteškoće u usklađivanju poslovne karijere i privatnog života. Žene zbog obiteljskih obveza i djece češće rade skraćeno radno vrijeme i češće imaju "stanke" u karijeri, a sve se to negativno odražava na njihov ukupan profesionalni put. Još je uvijek puno manje žena na visokim menanđerskim pozicijima, žene u svojim karijerama nailaze na puno više prepreka i otpora. Zbog toga ženske karijere znatno su češće prekinute, sporije su i kraće nego karijere muškaraca, a i puno slabije plaćene. Statistike dokazuju ove tvrdnje - razlike u plaćama muškaraca i žene rastu s godinama staža, godinama starosti i visinom obrazovanja. Tako su u skupini onih najobrazovanijih, u dobi između 50 i 59 godina, za isti posao žene čak 30 posto manje plaćene od muškaraca, dok je na početku karijere razlika među pripadnicima dvaju spolova "svega" oko 7 posto. Najveće su razlike među plaćama općenito u skupini obrazovanijih - 35 posto kod više stručne spreme i 32 posto kod visoko obrazovanih. Europska komisija identificirala je četiri područja na kojima bi se trebale poduzimati akcije kako bi se ove razlike smanjile. Prvo je područje primjena zakona - EK preporuča da se analizira kako bi se postojeća zakonska regulativa mogla bolje primjenjavati i kako bi se mogla podići svijest o važnosti ovoga problema. Drugo je područje politika zapošljavanja. Komisija predlaže da zemlje članice EU borbu protiv rodnih nejedanakosti u plaćama ugrade u svoje politike zapošljavanja, pri čemu mogu, podsjeća EK, bolje iskoristiti Unijine fondove, posebice Europski socijalni fond. Treće područje aktivnosti mora biti usmjereno na poslodavce - treba se promovirati jednakost plaća među poslodavcima, posebice u sklopu socijalne odgovornosti. Uz to, članice EU trebale bi, kaže EK, razmjenjivati iskustva "dobrih praksi" te u provedbu svojih javnih politika uključivati socijalne partnere.
Najveće razlike na Cipru i u Estoniji, najmanje na Malti i u Belgiji
Najveće razlike u plaćama između muškaraca i žena su na Cipru i Estoniji, 25 posto, a slijedi ih Slovačka sa 24 posto. U Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, razlika se od 1995. povećala za jedan posto i sada iznosi 22 posto. U Finskoj se razlika također povećala sa 17 na 20 posto. U Velikoj Britaniji došlo je do smanjenja s 26 na 20 posto. Najmanje razlike su na Malti - 4 posto, u Belgiji 7, te u Sloveniji 8 posto. istodobno, nedavno istraživanje Eurobarometra pokazalo je da 77 posto Europljana želi da više žena dobije visoke menanđerske pozicije, a 72 posto građana vjeruje kako je potreban i veći broj žena u parlamentima.
"Djevojke imaju bolje ocjene u školi, više ih u svijet rada ulazi s fakultetskom diplomom, ali razlika u plaćama od 15 posto i dalje opstaje. To je apsurdna situacija koja se mora promijeniti", izjavio je Vladimir Špidla, Unijin povjerenik za zapošljavanje, socijalnu politiku i jednakost šansi, predstavljajući najnoviji dokument u kojem je Komisija iznijela i prijedloge kako bi se ovaj "ponor" mogao premostiti ili barem počeo smanjivati. Špidla je tom prigodom pojasnio da je problem razlike u plaćama složeno pitanje s više uzroka. Ponekad je riječ o čistoj diskriminaciji, ali razlozi su često i "skriveni": žene obavljaju više poslova koji se ne plaćaju, poput kućanskih poslova ili njegovanja nemoćnih članova obitelji; one češće rade skraćeno radno vrijeme, a u sektorima u kojima većinom rade žene, plaće su manje". Da bi došlo do temeljnih promjena, istaknuo je EU povjerenik, s ovim se problemom zajednički u koštac moraju uhvatiti muškarci i žene, nevladine organizacije, socijalni partneri i vlade, a problem se mora početi tretirati na svim razinama. Nejednakost u plaćama problem je puno širi od načelnog pitanja "jednake plaće za jednaki rad". Jedan od temeljnih uzroka jaza u plaćama proizlazi iz načina na koji se vrednuje kompetentnost žena i muškaraca. Poslovi koji traže slične kvalifikacije i iskustvo obično su manje plaćeni ako ih većinom obavljaju žene. Primjerice u nekim europskim zemljama dadilje zarađuju manje nego automehaničari, blagajnice u samoposluzi manje od skladištara, bolničarke manje od policajaca, konstatira EK u svojem priopćenju.
Razlike u plaćama reflektiraju nejednak položaj muškaraca i žena na tržištu rada zbog kojeg uglavnom "trpe" žene, a to su u prvom redu poteškoće u usklađivanju poslovne karijere i privatnog života. Žene zbog obiteljskih obveza i djece češće rade skraćeno radno vrijeme i češće imaju "stanke" u karijeri, a sve se to negativno odražava na njihov ukupan profesionalni put. Još je uvijek puno manje žena na visokim menanđerskim pozicijima, žene u svojim karijerama nailaze na puno više prepreka i otpora. Zbog toga ženske karijere znatno su češće prekinute, sporije su i kraće nego karijere muškaraca, a i puno slabije plaćene. Statistike dokazuju ove tvrdnje - razlike u plaćama muškaraca i žene rastu s godinama staža, godinama starosti i visinom obrazovanja. Tako su u skupini onih najobrazovanijih, u dobi između 50 i 59 godina, za isti posao žene čak 30 posto manje plaćene od muškaraca, dok je na početku karijere razlika među pripadnicima dvaju spolova "svega" oko 7 posto. Najveće su razlike među plaćama općenito u skupini obrazovanijih - 35 posto kod više stručne spreme i 32 posto kod visoko obrazovanih. Europska komisija identificirala je četiri područja na kojima bi se trebale poduzimati akcije kako bi se ove razlike smanjile. Prvo je područje primjena zakona - EK preporuča da se analizira kako bi se postojeća zakonska regulativa mogla bolje primjenjavati i kako bi se mogla podići svijest o važnosti ovoga problema. Drugo je područje politika zapošljavanja. Komisija predlaže da zemlje članice EU borbu protiv rodnih nejedanakosti u plaćama ugrade u svoje politike zapošljavanja, pri čemu mogu, podsjeća EK, bolje iskoristiti Unijine fondove, posebice Europski socijalni fond. Treće područje aktivnosti mora biti usmjereno na poslodavce - treba se promovirati jednakost plaća među poslodavcima, posebice u sklopu socijalne odgovornosti. Uz to, članice EU trebale bi, kaže EK, razmjenjivati iskustva "dobrih praksi" te u provedbu svojih javnih politika uključivati socijalne partnere.
Najveće razlike na Cipru i u Estoniji, najmanje na Malti i u Belgiji
Najveće razlike u plaćama između muškaraca i žena su na Cipru i Estoniji, 25 posto, a slijedi ih Slovačka sa 24 posto. U Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, razlika se od 1995. povećala za jedan posto i sada iznosi 22 posto. U Finskoj se razlika također povećala sa 17 na 20 posto. U Velikoj Britaniji došlo je do smanjenja s 26 na 20 posto. Najmanje razlike su na Malti - 4 posto, u Belgiji 7, te u Sloveniji 8 posto. istodobno, nedavno istraživanje Eurobarometra pokazalo je da 77 posto Europljana želi da više žena dobije visoke menanđerske pozicije, a 72 posto građana vjeruje kako je potreban i veći broj žena u parlamentima.