- Objavljeno: 12.12.2008.
Mnogi poslodavci ne znaju za ravnopravnost spolova
Kampanju smo započeli videospotom čiji je slogan: »Uravnotežimo se!«. Odnosno, ispunimo zakonsku obvezu o 40 posto žena na listama. Od HTV-a ćemo zatražiti udarne termine za prikazivanje spota, i to sve do zaključenja stranačkih lista.
Vladin ured za ravnopravnost spolova ovih je dana krenuo s nacionalnom kampanjom za promicanje političke zastupljenosti žena na lokalnim izborima sljedeće godine. O kampanji, (pod)zastupljenosti žena u tijelima vlasti, ali i njihovu nepovoljnijem položaju na domaćem tržištu rada za Vjesnik govori predstojnica Ureda mr. sc. Helena Štimac Radin.
• Predstavljajući kampanju, upozorili ste na poražavajuće stanje kad je riječ o zastupljenosti žena na lokalnoj razini?
- Pitanje udjela žena u tijelima lokalnih vlasti specifično je. Naime, udio žena u lokalnim predstavništvima, od općinskih i gradskih vijeća do županijskih skupština znatno zaostaje za njihovom zastupljenošću u nacionalnim tijelima, parlamentu i izvršnoj vlasti. Znatno je viši postotak žena među visokim dužnosnicima, nego što je slučaj u lokalnim vlastima. Treba otvoreno reći da je situacija u tom pogledu kritična. Primjerice, na posljednjim lokalnim izborima 2005. godine izabrano je samo osam posto žena u općinskim vijećima, 14,5 posto u županijskim skupštinama i 15,7 posto u gradskim vijećima. Sve je to još nedovoljno i znatno ispod udjela žena u Saboru koji iznosi 22 posto. I prije lokalnih izbora 2005. poduzeli smo različite akcije, ali pokazalo se da je napredak u odnosu na one prethodne bio samo 1,1 posto, što znači da se ukupan broj vijećnica u zemlji za četiri godine povećao vrlo malo. To je prespori rast udjela žena i kad bi se tim tempom njihov broj povećavao svake četiri godine, trebalo bi nam 50-60 godina da dosegnemo kritični prag od 30 posto. Potrebne su brže promjene. Nije prihvatljivo da je u demokratskoj zemlji tako nizak udio žena, te je udio od 12 posto vijećnica ispod demokratskih standarda. Očita je velika neravnoteža između zastupljenosti muškaraca i žena u lokalnim tijelima.
• Može li se taj problem banalizirati pa reći da žene možda nisu zainteresirane za sudjelovanje na takvoj razini politike ili je riječ o nečem dubljem?- To je jedan od najčešćih »argumenata« koji se poteže, ali ja se s njim ne bih složila. Mislim da je prvi problem to što žene imaju manje mogućnosti da budu uvrštene na stranačke liste, pogotovo na visoke pozicije na listama koje omogućuju i ulazak u tijela lokalne vlasti. Jer, vrlo je čest slučaj da kad se žene i uvrštavaju na liste, dobivaju poziciju na dnu pa zapravo i nemaju veću šansu ući u općinsko ili gradsko vijeće, ili u županijsku skupštinu.
Na lokalnim izborima u općinama i gradovima redovito se natječe velik broj stranaka. Na prošlim izborima bilo je više od osam tisuća kandidata i kandidatkinja. No, ako analiziramo stranačka vodstva, vidljivo je da su u njima mahom muškarci. A vodstva donose odluke o tome kako će izgledati stranačke liste. Dakle, počinjemo od problema da su žena manje zastupljene u stranačkim tijelima koje donose odluke na lokalnim razinama, pa je izravna posljedica toga da je žena manje na listama. Još nemamo točne podatke koliki je udjela žena u stranačkom članstvu te u vodstvima stranaka pri čemu ne mislim na nacionalnu, već na lokalnu razinu, u ograncima u općinskim, gradskim i županijskim organizacijama političkih stranaka. Ali zasigurno je da su žene u stranačkim tijelima koja kreiraju i donose odluke - podzastupljene. Udio žena u lokalnoj vlasti nije proporcionalan njihovu članstvu u političkim strankama. Imali smo niz lista za izbore gdje nije bilo niti jedne žene. To se događalo u svim strankama, bez obzira na njihov politički predznak.
• Prema kome je usmjerena vaša kampanja? Prema vodstvima koja očito ne poštuju činjenicu o udjelu žena ili prema ženama da budu aktivnije u traženju veće zastupljenosti na listama?
- I prema jednima i prema drugima. Prema vodstvima političkih stranaka, i to prvenstveno onima na lokalnoj razini koja odlučuju o izgledu stranačkih lista jer u velikom broju slučajeva ogranci imaju potpunu autonomiju u sastavljanju prijedloga lista. Dakle, jedna skupina su političke stranke, a druga isto tako važna jesu ženske organizacije u političkim strankama. Većina naših stranaka unutar sebe ima ženske organizacije koje bi po prirodi stvari trebale inzistirati na primjeni Zakona o ravnopravnosti spolova i Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova. Zatim, tu je važna i treća ciljana skupina, a to je šira javnost. I nju je važno informirati o zakonskim propisima. Novi Zakon o ravnopravnosti spolova obvezao je političke stranke i nezavisne predlagatelje da pri sastavljanju izbornih lista za sve razine izbora moraju poštovati odredbu o najmanje 40 posto zastupljenosti osoba jednog spola.
• Dakle, sve stranke na svim razinama krše Zakon?!
- Do sada je bilo tako. Prošli Zakon, onaj iz 2003., bio je više deklarativan i imao je odredbu da predlagatelji lista moraju voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti muškaraca i žena. Tad je bio prigovor da se ne zna točno što je to uravnotežena zastupljenost. U novom Zakonu odredba je precizirana te je uvrštena definicija uravnotežene zastupljenosti oba spola koja se koristi na razini Vijeća Europe i Europske unije. U našem Zakonu je, dakle, sada vrlo jasno definirano što znači osjetna neuravnoteženost u procesu političkog odlučivanja, odnosno to ako je jedan spol zastupljen s manje od 40 posto. Ako je naš slučaj da imamo tek osam posto zastupljenosti žena u općinskim vijećima, jasno je o čemu se radi. Zato se od političkih stranaka zahtijeva da poštuju odredbu o zastupljenosti jednog spola, dakle, o najmanje 40 posto žena.
• Postoje li mehanizmi kojima se stranke mogu prisiliti da stvarno poštuju tu odredbu?
- Zakon donosi sankcije, uvedene su novčane kazne za političke stranke koje neće poštovati propisane obveze. Međutim, zakonodavac je ostavio vrijeme za prilagodbu od tri izborna ciklusa. Dakle, nakon tri izborna ciklusa oni koji neće poštovati odredbu o zastupljenosti žena sa 40 posto, bit će novčano kažnjeni. Bilo je prigovora da je to previše vremena, ali kad je riječ o lokalnim izborima, primjerice općinskim, treći izborni ciklus može se dogoditi i ranije od predviđenog roka uslijed moguće učestalosti izvanrednih izbora u lokalnim sredinama. Drugo, respektirala se situacija u strankama.
Bilo je iluzorno očekivati da bi odmah u svibnju iduće godine svi mogli poštovati tu odredbu. Tim više što u nekim ograncima, recimo po selima, žene nisu niti u članstvu pojedinih političkih stranaka. Njihova je zadaća da se pobrinu da u sljedećim izbornim ciklusima animiraju žene kao članice. To je poticajna mjera. Kampanju smo zato započeli videospotom čiji je slogan: »Uravnotežimo se!«. Odnosno, ispunimo zakonsku obvezu o 40 posto žena na listama. Od Hrvatske televizije kao javne televizije, čija je to i obveza, zatražit ćemo da osigura udarne termine za prikazivanje spota, i to sve do zaključenja stranačkih lista.
• U kakvoj su i jesu li uopće u korelaciji razvijenost neke zemlje i zastupljenost žena? Zanimljiv je podatak da je Ruandi gotovo 50 posto žena u tijelima odlučivanja.
- Kad promatramo europske zemlje, vidljivo je da je najveća ravnopravnost postignuta u skandinavskim zemljama. Finska, primjerice, ima vrlo dugu tradiciju ženskog političkog predstavništva, ali tu su i Švedska, Norveška, Danska, Nizozemska. Te se zemlje često navode kao poželjan model rodne ravnopravnosti.
Uzmimo primjer Danske koja je mala zemlja pa se može uspoređivati s Hrvatskom. Danska ima vrlo visok udjel žena u politici, visoku stopu zaposlenosti žena, a istodobno je uspjela podići stopu nataliteta. Kod nas se, na žalost, vrlo često čuje da je zaposlenost žena ili njihovo bavljenje politikom razlog zašto natalitet pada. Danska je nizom proaktivnih mjera uspjela postići jednu od najvećih stopa zaposlenosti žena u Europi, a uz sve to ima jedno od najdinamičnijih i najrazvijenijih gospodarstava. Dakle, sve je moguće ako se dovoljno jako želi ustrajati na pojedinim modelima.
Mogli bismo reći da postoji određena povezanost između stupnja gospodarske razvijenosti i zastupljenosti žena, odnosno poštivanja ženskih ljudskih prava. U Danskoj oko 90 posto djece obuhvaćeno vrtićima zbog čega se žene mogu posvetiti profesionalnim obvezama. Međutim, bitni su i kulturni faktori, običaji… U mediteranskim zemljama, kao što su Italija i Malta, pravilo je da je manje žena zaposleno i da su manje zastupljene u politici, što se dovodi u vezu s kulturom, običajima, mentalitetom. Ni Francuska nije daleko od toga. Sad je Nicolas Sarkozy uveo promjene, odnosno određeni broj žena u vladu. U Španjolskoj, odlukom premijera Zapatera, žene su u vladi zastupljene sa 50 posto. Postoje razni modeli.
U svijetu imamo različite primjere. U Ruandi je parlament rodno uravnotežen, ali je u mnogim drugim zemljama situacija puno lošija nego kod nas.
• Koliko se mentalitet i običaji mogu dovoditi u vezu s položajem žena na tržištu rada? U Hrvatskoj su žene u puno većem postotku nezaposlene, njihove su plaće i do 20 posto niže nego plaće muških kolega s istom stručnom spremom… Može li se to dovoditi u vezu s mentalitetom?
- Postoji veliki broj razloga. Ponajprije, ženama je otežano zapošljavanje jer poslodavci preferiraju muškarce zato što se uvijek pretpostavlja da će žene biti više zaokupljene obiteljskim obvezama. Ured za ravnopravnost spolova u suradnji sa znanstvenicima Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu napravio je veliko empirijsko istraživanje, iz kojeg je proizašlo da je više od 60 posto žena izjavilo kako su im u razgovoru za posao postavljana pitanja o planovima za udaju ili materinstvo. To su pitanja koja zabranjuju i Zakon o radu i Zakon o ravnopravnosti spolova. Suočavamo se i s rodnim stereotipima, sa stereotipima o rodnim ulogama na tržištu rada posljedica čega je preferiranje muške radne snage. Zato su važne akcije kojima se osvješćuje javnost o neprihvatljivosti rodnih stereotipa.
Drugi faktor na domaćem tržištu rada je sektorska segregacija ženske radne snage. Žene uglavnom rade u djelatnostima gdje je prosječni dohodak niži. Na primjer, to su tekstilna industrija, školstvo, zdravstvo, administracija.
• Ima li i starosna dob veze s nepovoljnim položajem žena na tržištu rada?
- Pokazalo se da su žene između 40. i 50. godine rizična skupina jer se puno teže zapošljavaju. Ali to je slučaj i sa starijim muškarcima. U toj su skupini i žene s nižim stupnjem obrazovanja.
• Imamo dobra zakonska rješenja, ali postoji li u praksi efikasna mogućnost kontrole poslodavaca da ženama ne postavljaju diskriminatorska pitanja? Odnosno što ako poslodavac ne postavi takvo pitanje, ali zaposli muškarca koji ima jednake uvjete? U tom slučaju ne krši zakon?!
- Ako poslodavac ne postupa diskriminatorski, nema osnove da ga se sudski procesuira. Ali ako to čini, svaka osoba može zatražiti sudsku zaštitu. Recimo ako je netko primljen na posao, a ima niže kvalifikacije. Teško je generalizirati. Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o radu ali i Zakon o suzbijanju diskriminacije propisuju učinkovitu zaštitu od mogućih diskriminatorskih postupaka poslodavca. Tu je važna i uloga medija jer mnogi poslodavci ni ne znaju za Zakon o ravnopravnosti spolova i njegove odredbe.
Dominacija žena u sudstvu
• Žene su iz godine u godinu u sve većem postotku obrazovanije od muškaraca. Možemo li dugoročno očekivati i promjene na tržištu rada?
- To je uzlazni neprekinuti trend koji traje već nekoliko desetljeća. Danas imamo više obrazovanih mladih žena nego muškaraca i to u odnosu 60 prema 40. Ako se taj trend nastavi, dugoročno će morati doći do promjene na tržištu rada jer neće biti dovoljno visoko obrazovanih muškaraca koji će moći preuzeti određene intelektualno zahtjevnije poslove. Već sad u sudstvu imamo dominaciju žena, odnosno podzastupljenost muškaraca. To je logično jer većinu diplomiranih na pravnim fakultetima čine žene. Na nekim fakultetima žene čine 90 posto diplomiranih studenata.
Najmanje žena na lokalnoj razini
• Kad bi se uspoređivala zastupljenost žena na svim razinama odlučivanja u Hrvatskoj sa zastupljenosti žena u europskim zemljama, kakva bi bila ocjena?
- Prosjek zemalja članica Unije je oko 23 posto žena u parlamentima, ali su, naravno, među njima prisutne znatne razlike. Hrvatska ima 22 posto žena u parlamentu, što znači da smo otprilike na granici prosjeka Unije, dok je svjetski prosjek svega 16 posto. No postoji i cijeli niz drugih pokazatelja. Primjerice, imamo oko 30 posto žena u ukupnom broju dužnosnika i visokih državnih službenika, što je zadovoljavajući postotak. Najgore stojimo upravo na lokalnoj razini. Istodobno je u nizu europskih zemalja obrnuta situacija. Više je žena na lokalnoj razini nego na državnoj.
Vjesnik - Silvana Oruč Ivoš