- Objavljeno: 23.12.2005.
Štimac Radin: Protokolom protiv diskriminacije
Udjel nezaposlenih žena posljednjih 20 godina stalno raste, a zaposlene su često diskriminirane, pokazuju nedavna istraživanja.
Neplaćeni posao nakon što je šefu rekla: "Ne"
Statistike Zavoda za zapošljavanje pokazuju da udjel nezaposlenih žena od 1984. godine stalno raste. Tada je na Zavodu bilo 78.902, a potkraj studenog ove godine 178.372 žena, ili 59,5 posto naspram 40,5 posto nezaposlenih muškaraca.
Najviše nezaposlenih žena ima srednju stručnu spremu (112.430). Slijede ih žene bez škole ili samo s osnovnom školom (52.633), te one s višom i visokom školom, magisterijem i doktoratom (13.309).
Takva slika potvrđuje već ustaljene trendove na tržištu rada prema kojima žene, pogotovo ako su malo starije, čak i kad su vrlo obrazovane teško dobivaju posao. Mlađe se, pak, ucjenjuje nerađanjem, odnosno velika većina dobiva ugovor na određeno vrijeme, što često posluži kao valjan razlog za otkaz pri trudnoći.
Da ni onima koje su već zaposlene nije lako, pokazuju rezultati upravo objavljenog istraživanja koje su provele pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik i Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Istraživanje su, inače, onemogućili neki sindikalni povjerenici koji su jednostavno »zaboravili« podijeliti anketne materijale. Drugi su se pravdali da žene nisu željele ispunjavati anketu.
Tako je na 20.000 anketnih listića stigao odgovor samo 1598 žena, najviše zaposlenih u srednjim i malim tvrtkama te u javnom sektoru ili državnim poduzećima.
Odgovori su prilično ponižavajući jer ukazuju na temeljno kršenje standarda Međunarodne organizacije rada (ILO), ljudskih prava te Ustava, Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova. Oko 73 posto žena na poslu se osjeća nezaštićeno, a 36,6 posto doživjelo je uznemiravanje ili zlostavljanje na radnom mjestu temeljem spola, ili su bile svjedoci takvog ponašanja.
Žene su se požalile da su bile izložene raznim oblicima psihičkog, verbalnog i fizičkog zlostavljanja. Primjerice, nametan im je posao koji im nije bio plaćen (obično poslije odbijanja prisnijeg kontakta sa šefom), protiv njih je iskorištena činjenice da su zaposlene na određeno vrijeme, vrijeđalo ih se, vikalo na njih, zastrašivalo, ponižavalo, ucjenjivalo, ili su bile slabije plaćene za isti ili čak opsežniji i bolje odrađeni posao nego ostali.
Na konferenciji u povodu predstavljanja istraživanja, istaknuto je da su najugroženije žene koje rade na crno ili na određeno vrijeme. Pravobraniteljici se najviše javljaju žene kojima poslodavci postavljaju diskriminirajuća pitanja u odnosu na trudnoću, obiteljski i bračni status. Naime, upozoravaju ih da nisu poželjne kandidatkinje za posao zbog pretpostavljenih čestih bolovanja ako će imati djecu, kao i troška na teret poslodavca iako on ne plaća porodni dopust.
Istraživanje je pokazalo i da više od 50 posto ispitanica ne zna za prava koja su im zakonski zajamčena. Komentirajući rezultate ankete, pravobraniteljica je istaknula kako se njome željelo barem donekle rasvijetliti problem za koji svi znaju, ali se o njemu ne govori dovoljno. »Prije desetak godina za obiteljsko se nasilje govorilo da je to privatna stvar, a danas imamo premijera koji javno kaže da je to kriminal. Tema na koju sada ukazujemo u istom je položaju kao obiteljsko nasilje kada se o njemu tek počelo govoriti. Dobili smo, doduše, zakonski okvir, no još nemamo sve učinkovite mehanizme za zaštitu dostojanstva žene na radnom mjestu. Uz to, žene nemaju povjerenja u državne institucije "koje bi im trebale pružiti pomoć«, rekla je, među ostalim, Lukač Koritnik.
Podsjetila da su poslodavci, uz već postojeće propise, trebali donijeti i posebne pravilnike za zaštitu dostojanstva radnika oba spola. Pokazalo se, međutim, da su ti pravilnici napisani tako da ne pružaju zaštitu, odnosno postoje samo formalno.
Većina poslodavaca imenovala je osobe kojima se upućuju pritužbe. No, s druge strane, mnogi se boje da je takva osoba samo produžena ruka uprave. Pravobraniteljica Lukač Koritnik smatra kako je vrlo važno da se žene upoznaju sa svojim pravima te da se obvezno suprotstave uznemirivanju. Predsjednica SSSH Vesna Dejanović suglasila se da socijalni partneri ne čine dovoljno u pogledu suzbijanja diskriminacije na temelju spola, te najavila kako će njezina središnjica nastojati da se odredbe o tome unesu u temeljne kolektivne ugovore.
Jedno drugo istraživanje koje je na otprilike 7000 ispitanika nedavno proveo internetski portal Moj.posao-net pokazalo je da su žene, bez obzira na stručnu spremu, jako potplaćene. Razlika je najmanja na početku karijere kad muškarci počinju u prosjeku sa 13 posto višom plaćom u odnosu na žene, dok je najveća između osme i jedanaeste godine radnog staža kada iznosi 20 posto.
Žene u Hrvatskoj nisu potplaćene samo na poslovima srednje stručne spreme na koje se muškarci u pravilu ne zapošljavaju, kao što su oni administrativni, nego i na mjestima koja traže visoku stručnu spremu. Primjerice, u odnosu na muškog kolegu, inženjerka može dobiti i do triput nižu plaću.
Štimac Radin: Protokolom protiv diskriminacije
Glavni pokazatelji neravnopravnog položaja žena u društvu, uz marginalnu zastupljenost u procesima donošenja političkih odluka, jest natpolovičan udjel u ukupnom broju nezaposlenih, te različiti oblici diskriminacije pri traženju zaposlenja i na radnom mjestu. Žene su u većini u slabije plaćenim djelatnostima. Poduzetnica je malo, kao što je i malo žena u nadzornim odborima javnog sektora, napominje predstojnica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin.
Jedan od najvažnijih razloga nepovoljnog položaja žena na tržištu rada upravo su duboko ukorijenjeni stereotipi u velikom dijelu poslodavaca, te u skladu s tim učestalo kršenje Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova.
U tijeku je izrada nacrta treće nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010., u kojoj će jedan od prioriteta biti stvaranje uvjeta za provedbu politike jednakih mogućnosti na području zapošljavanja i rada. To je i obveza Hrvatske zbog pridruživanja Europskoj uniji. Postojeće zakonske propise treba uskladiti s instrumentima EU, a to su direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti muškaraca i žena s obzirom na mogućnost zapošljavanja, stručnog osposobljavanja i napredovanja te na radne uvjete, zatim direktiva o obvezi iznošenja dokaza u slučajevima diskriminacije utemeljene na spolu, te direktiva o usklađivanju propisa država članica u pogledu načela jednakih plaća za muškarce i žene.
Poduzimaju se različite aktivnosti da bi se ekonomski osnažio položaj žena, kaže Štimac Radin, odnosno potiču se programi definirani zaključcima Gospodarsko-socijalnog vijeća. Među ostalim, to su programi za promicanje samozapošljavanja i poduzetništva žena, program poticanja razvoja usluga u kućanstvu i skrbi za stare i nemoćne,- uvođenje ciljanih programa za samohrane majke, inspekcijsko utvrđivanje stvarnih uvjeta rada žena te kontinuirano praćenje kretanja ženske radne snage na tržištu rada uz unaprjeđenje statističkog praćenja podataka.
Ured za ravnopravnost spolova priprema i empirijsko istraživanje među nezaposlenim ženama kako bi se identificirali različiti načini diskriminacije žena pri zapošljavanju. Rezultati će poslužiti kao osnova da se izradi protokol za poslodavce koji bi trebao pridonijeti suzbijanju diskriminatorskih postupaka i osiguranju stvarnih jednakih mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada, dodaje predstojnica Vladinog ureda. Isto tako, treba i potaknuti žene da iskoriste mogućnosti tužbe u slučaju eventualne diskriminacije na tržištu rada.
Uz to što se mogu javiti postojećim institucijama za provedbu politike ravnopravnosti spolova, a to su Ured pravobraniteljice, Vladin ured i saborski Odbor za ravnopravnost spolova. Žene koje su izložene spolnom uznemiravanju i omalovažavanju na poslu mogu se obratiti i povjerenstvima za ravnopravnost spolova osnovanim u županijskim središtima.
Jurković: Žene od 40. naviše posvećene poslu
Država će od sljedeće godine poticati zapošljavanje starijih žena i samohranih roditelja. Jedna od rijetkih privatnih agencija za zapošljavanje. Posao.hr već je u siječnju pokrenula projekt »Od 40 do 50« kojim je uspjela senzibilizirati poslodavce i javnost za probleme te generacije, omogućivši ženama lakše doškolovanje i pronalaženje posla.
»Na početku smo u bazi imali dvjestotinjak životopisa, a potkraj travnja kad je akcija zaključena - 650. Ne možemo sa sigurnošću reći koliko se žena zaposlilo, ali znamo da ih je 150 završilo računalne tečajeve u Infokatedri koja im je omogućila da plaćanje u pola cijene. Žene su nam se javljale s pozitivnim iskustvima. Rekle su da ih poslodavci koji mogu besplatno pregledavati bazu podataka, češće zovu te da je dobro što se netko pozabavio njihovim problemima pri zapošljavanju«, rekao je Vjesniku izvršni direktor te agencije Šaša Jurković.
Dodaje da su i poslodavci pokazali interes za projekt. Jurković drži da žene te dobi na poslu mogu pružiti ono najbolje, uglavnom imaju sređen obiteljski život, djeca su im velika pa se u potpunosti mogu posvetiti karijeri.
Kušić: Pomoć žrtvama nasilja
Uz pomoć Ministarstva obitelji, branitelja i među-generacijske solidarnosti, Poduzetnički centar Rosa u Velikoj Gorici provodi besplatne programe ekonomskog osnaživanja žena žrtava obiteljskog nasilja, gluhih žena, kao i onih drugih koje žele naći zaposlenje ili započeti vlastiti posao.
Kako nam je rekla koordinatorica Centra Slavica Kušić, žene čak i kad nisu bile žrtve nasilja, vrlo često imaju lošu sliku o sebi. Primjerice, drže da to što su pravilno odgojile djecu nije dovoljno vrijedno. One zlostavljane često o sebi misle da su si same krive, a zbog loše slike o sebi - najčešće dobivaju loše plaćene poslove i to na crno. Zbog takvog stava u Centru prvo pohađaju poseban terapeutski program.
Kušić drži da se u Hrvatskoj vrlo malo radi na preventivi, a posljedice koje imamo teško bi podnijele i pet puta bogatije države. U razvijenim su državama davno izračunali da je mnogo jeftinije ulagati u preventivu. Zato tamo ne može biti da žena s djecom mora napustiti stan (nasilniku je zabranjeno doći i u kvart), država progoni neplatišu alimentacije, dijete ne smije imati slabiji standard od roditelja, a nasilnici i oni koji ne plaćaju alimentaciju nikad ne mogu dospjeti u krug uglednih.
Kako se ovih dana može pročitati u medijima, u nas dvije samohrane majke s ukupno devetero djece Božić će dočekati na zimi. Tim ženama, od kojih jedna živi u Zagrebu nitko ne da posao, od socijalne pomoći ne mogu plaćati podstanarstvo, očevi su pobjegli i ne plaćaju alimentaciju, a one nemaju novca za pokretanje tužbi.
Jasminka Filipas, Vjesnik
Najviše nezaposlenih žena ima srednju stručnu spremu (112.430). Slijede ih žene bez škole ili samo s osnovnom školom (52.633), te one s višom i visokom školom, magisterijem i doktoratom (13.309).
Takva slika potvrđuje već ustaljene trendove na tržištu rada prema kojima žene, pogotovo ako su malo starije, čak i kad su vrlo obrazovane teško dobivaju posao. Mlađe se, pak, ucjenjuje nerađanjem, odnosno velika većina dobiva ugovor na određeno vrijeme, što često posluži kao valjan razlog za otkaz pri trudnoći.
Da ni onima koje su već zaposlene nije lako, pokazuju rezultati upravo objavljenog istraživanja koje su provele pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik i Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Istraživanje su, inače, onemogućili neki sindikalni povjerenici koji su jednostavno »zaboravili« podijeliti anketne materijale. Drugi su se pravdali da žene nisu željele ispunjavati anketu.
Tako je na 20.000 anketnih listića stigao odgovor samo 1598 žena, najviše zaposlenih u srednjim i malim tvrtkama te u javnom sektoru ili državnim poduzećima.
Odgovori su prilično ponižavajući jer ukazuju na temeljno kršenje standarda Međunarodne organizacije rada (ILO), ljudskih prava te Ustava, Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova. Oko 73 posto žena na poslu se osjeća nezaštićeno, a 36,6 posto doživjelo je uznemiravanje ili zlostavljanje na radnom mjestu temeljem spola, ili su bile svjedoci takvog ponašanja.
Žene su se požalile da su bile izložene raznim oblicima psihičkog, verbalnog i fizičkog zlostavljanja. Primjerice, nametan im je posao koji im nije bio plaćen (obično poslije odbijanja prisnijeg kontakta sa šefom), protiv njih je iskorištena činjenice da su zaposlene na određeno vrijeme, vrijeđalo ih se, vikalo na njih, zastrašivalo, ponižavalo, ucjenjivalo, ili su bile slabije plaćene za isti ili čak opsežniji i bolje odrađeni posao nego ostali.
Na konferenciji u povodu predstavljanja istraživanja, istaknuto je da su najugroženije žene koje rade na crno ili na određeno vrijeme. Pravobraniteljici se najviše javljaju žene kojima poslodavci postavljaju diskriminirajuća pitanja u odnosu na trudnoću, obiteljski i bračni status. Naime, upozoravaju ih da nisu poželjne kandidatkinje za posao zbog pretpostavljenih čestih bolovanja ako će imati djecu, kao i troška na teret poslodavca iako on ne plaća porodni dopust.
Istraživanje je pokazalo i da više od 50 posto ispitanica ne zna za prava koja su im zakonski zajamčena. Komentirajući rezultate ankete, pravobraniteljica je istaknula kako se njome željelo barem donekle rasvijetliti problem za koji svi znaju, ali se o njemu ne govori dovoljno. »Prije desetak godina za obiteljsko se nasilje govorilo da je to privatna stvar, a danas imamo premijera koji javno kaže da je to kriminal. Tema na koju sada ukazujemo u istom je položaju kao obiteljsko nasilje kada se o njemu tek počelo govoriti. Dobili smo, doduše, zakonski okvir, no još nemamo sve učinkovite mehanizme za zaštitu dostojanstva žene na radnom mjestu. Uz to, žene nemaju povjerenja u državne institucije "koje bi im trebale pružiti pomoć«, rekla je, među ostalim, Lukač Koritnik.Podsjetila da su poslodavci, uz već postojeće propise, trebali donijeti i posebne pravilnike za zaštitu dostojanstva radnika oba spola. Pokazalo se, međutim, da su ti pravilnici napisani tako da ne pružaju zaštitu, odnosno postoje samo formalno.
Većina poslodavaca imenovala je osobe kojima se upućuju pritužbe. No, s druge strane, mnogi se boje da je takva osoba samo produžena ruka uprave. Pravobraniteljica Lukač Koritnik smatra kako je vrlo važno da se žene upoznaju sa svojim pravima te da se obvezno suprotstave uznemirivanju. Predsjednica SSSH Vesna Dejanović suglasila se da socijalni partneri ne čine dovoljno u pogledu suzbijanja diskriminacije na temelju spola, te najavila kako će njezina središnjica nastojati da se odredbe o tome unesu u temeljne kolektivne ugovore.
Jedno drugo istraživanje koje je na otprilike 7000 ispitanika nedavno proveo internetski portal Moj.posao-net pokazalo je da su žene, bez obzira na stručnu spremu, jako potplaćene. Razlika je najmanja na početku karijere kad muškarci počinju u prosjeku sa 13 posto višom plaćom u odnosu na žene, dok je najveća između osme i jedanaeste godine radnog staža kada iznosi 20 posto.
Žene u Hrvatskoj nisu potplaćene samo na poslovima srednje stručne spreme na koje se muškarci u pravilu ne zapošljavaju, kao što su oni administrativni, nego i na mjestima koja traže visoku stručnu spremu. Primjerice, u odnosu na muškog kolegu, inženjerka može dobiti i do triput nižu plaću.
Štimac Radin: Protokolom protiv diskriminacije Glavni pokazatelji neravnopravnog položaja žena u društvu, uz marginalnu zastupljenost u procesima donošenja političkih odluka, jest natpolovičan udjel u ukupnom broju nezaposlenih, te različiti oblici diskriminacije pri traženju zaposlenja i na radnom mjestu. Žene su u većini u slabije plaćenim djelatnostima. Poduzetnica je malo, kao što je i malo žena u nadzornim odborima javnog sektora, napominje predstojnica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin.
Jedan od najvažnijih razloga nepovoljnog položaja žena na tržištu rada upravo su duboko ukorijenjeni stereotipi u velikom dijelu poslodavaca, te u skladu s tim učestalo kršenje Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova.
U tijeku je izrada nacrta treće nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010., u kojoj će jedan od prioriteta biti stvaranje uvjeta za provedbu politike jednakih mogućnosti na području zapošljavanja i rada. To je i obveza Hrvatske zbog pridruživanja Europskoj uniji. Postojeće zakonske propise treba uskladiti s instrumentima EU, a to su direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti muškaraca i žena s obzirom na mogućnost zapošljavanja, stručnog osposobljavanja i napredovanja te na radne uvjete, zatim direktiva o obvezi iznošenja dokaza u slučajevima diskriminacije utemeljene na spolu, te direktiva o usklađivanju propisa država članica u pogledu načela jednakih plaća za muškarce i žene.
Poduzimaju se različite aktivnosti da bi se ekonomski osnažio položaj žena, kaže Štimac Radin, odnosno potiču se programi definirani zaključcima Gospodarsko-socijalnog vijeća. Među ostalim, to su programi za promicanje samozapošljavanja i poduzetništva žena, program poticanja razvoja usluga u kućanstvu i skrbi za stare i nemoćne,- uvođenje ciljanih programa za samohrane majke, inspekcijsko utvrđivanje stvarnih uvjeta rada žena te kontinuirano praćenje kretanja ženske radne snage na tržištu rada uz unaprjeđenje statističkog praćenja podataka.
Ured za ravnopravnost spolova priprema i empirijsko istraživanje među nezaposlenim ženama kako bi se identificirali različiti načini diskriminacije žena pri zapošljavanju. Rezultati će poslužiti kao osnova da se izradi protokol za poslodavce koji bi trebao pridonijeti suzbijanju diskriminatorskih postupaka i osiguranju stvarnih jednakih mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada, dodaje predstojnica Vladinog ureda. Isto tako, treba i potaknuti žene da iskoriste mogućnosti tužbe u slučaju eventualne diskriminacije na tržištu rada.
Uz to što se mogu javiti postojećim institucijama za provedbu politike ravnopravnosti spolova, a to su Ured pravobraniteljice, Vladin ured i saborski Odbor za ravnopravnost spolova. Žene koje su izložene spolnom uznemiravanju i omalovažavanju na poslu mogu se obratiti i povjerenstvima za ravnopravnost spolova osnovanim u županijskim središtima.
Jurković: Žene od 40. naviše posvećene poslu
Država će od sljedeće godine poticati zapošljavanje starijih žena i samohranih roditelja. Jedna od rijetkih privatnih agencija za zapošljavanje. Posao.hr već je u siječnju pokrenula projekt »Od 40 do 50« kojim je uspjela senzibilizirati poslodavce i javnost za probleme te generacije, omogućivši ženama lakše doškolovanje i pronalaženje posla.
»Na početku smo u bazi imali dvjestotinjak životopisa, a potkraj travnja kad je akcija zaključena - 650. Ne možemo sa sigurnošću reći koliko se žena zaposlilo, ali znamo da ih je 150 završilo računalne tečajeve u Infokatedri koja im je omogućila da plaćanje u pola cijene. Žene su nam se javljale s pozitivnim iskustvima. Rekle su da ih poslodavci koji mogu besplatno pregledavati bazu podataka, češće zovu te da je dobro što se netko pozabavio njihovim problemima pri zapošljavanju«, rekao je Vjesniku izvršni direktor te agencije Šaša Jurković.
Dodaje da su i poslodavci pokazali interes za projekt. Jurković drži da žene te dobi na poslu mogu pružiti ono najbolje, uglavnom imaju sređen obiteljski život, djeca su im velika pa se u potpunosti mogu posvetiti karijeri.
Kušić: Pomoć žrtvama nasilja
Uz pomoć Ministarstva obitelji, branitelja i među-generacijske solidarnosti, Poduzetnički centar Rosa u Velikoj Gorici provodi besplatne programe ekonomskog osnaživanja žena žrtava obiteljskog nasilja, gluhih žena, kao i onih drugih koje žele naći zaposlenje ili započeti vlastiti posao.
Kako nam je rekla koordinatorica Centra Slavica Kušić, žene čak i kad nisu bile žrtve nasilja, vrlo često imaju lošu sliku o sebi. Primjerice, drže da to što su pravilno odgojile djecu nije dovoljno vrijedno. One zlostavljane često o sebi misle da su si same krive, a zbog loše slike o sebi - najčešće dobivaju loše plaćene poslove i to na crno. Zbog takvog stava u Centru prvo pohađaju poseban terapeutski program.
Kušić drži da se u Hrvatskoj vrlo malo radi na preventivi, a posljedice koje imamo teško bi podnijele i pet puta bogatije države. U razvijenim su državama davno izračunali da je mnogo jeftinije ulagati u preventivu. Zato tamo ne može biti da žena s djecom mora napustiti stan (nasilniku je zabranjeno doći i u kvart), država progoni neplatišu alimentacije, dijete ne smije imati slabiji standard od roditelja, a nasilnici i oni koji ne plaćaju alimentaciju nikad ne mogu dospjeti u krug uglednih.
Kako se ovih dana može pročitati u medijima, u nas dvije samohrane majke s ukupno devetero djece Božić će dočekati na zimi. Tim ženama, od kojih jedna živi u Zagrebu nitko ne da posao, od socijalne pomoći ne mogu plaćati podstanarstvo, očevi su pobjegli i ne plaćaju alimentaciju, a one nemaju novca za pokretanje tužbi.
Jasminka Filipas, Vjesnik