Ekonomsko nasilje za ženu jedno od najgorih

Naime, nakon što su Vlada i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti zadnjih godina učinili iznimno puno na poboljšanju položaja žena, a onda i same obitelji, od toga da su osnovani Ured pravobraniteljice i Vladin ured za ravnopravnost spolova, do toga da je u svim uredima državne uprave uveden koordinator za ravnopravnost spolova koji vodi brigu da oba spola budu podjednako zastupljena u organizaciji, napravljeni su i veliki zakonodavni koraci. Od izmjene niza zakona (posebice od Obiteljskog do Kaznenog) te donošenja Nacionalne strategije za borbu protiv nasilja.

Ekonomsko nasilje čest je, ali dosad slabo prepoznat oblik nasilja, mahom nad ženama. Javljao se u puno oblika. Tako je, primjerice, žrtvama suprug uskraćivao novčana sredstva za normalan život, bez obzira na to jesu li ga same zaradile ili ne. U većini slučajeva žene žrtve ekonomskog nasilja nisu zaposlene, pa suprug smatra da one ne pridonose kućanstvu, što dakako nije točno. No, čak i onda kad žena radi, blagajna je kod supruga koji joj uskraćuje osnovna sredstva za život.

Bilo je i situacija kada je suprug nasilnik ucjenjivao suprugu, prijeteći da joj neće dati novac ako ne učini ono što od nje traži. Događao se i paradoks da se, nakon što je izrečena prvostupanjska osuda za muža nasilnika zbog zlostavljanja u obitelji, u žalbenom postupku supruga žalila da neće od čega imati živjeti ako suprug ode u zatvor.

Ukratko, ekonomsko nasilje podrazumijeva uskraćivanje i oduzimanje novca, neplaćanje alimentacije i ostale oblike kontrole, koja ostavlja žene bez sredstava za život.

Nasilnici često dugogodišnjim žrtvama zabranjuju školovanje ili zapošljavanje, pa su to uglavnom žene potpuno nekonkurentne na tržištu rada. Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji vezane za ekonomsko nasilje, takve bi se situacije trebale riješiti.

Predstojnica Vladina ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin Vjesniku je kazala da podržava najavljene izmjene.

»Ekonomsko nasilje ne smije biti zanemareno, jer je to vrlo učestali oblik nasilja i često se javlja u kombinaciji s nekim drugim oblikom nasilja nad ženama. Od fizičkog do psihičkog«, naglašava H. Štimac-Radin. Naime, pojasnila je, ekonomska ovisnost žene baza je koja potencira sve druge oblike nasilja i vrlo često čini ženu taocem nasilnika. Kao manje spominjani oblik ekonomskog nasilja ističe kad suprug ženi ne da da se zaposli kako bi je lakše mogao kontrolirati.

Upravo se taj oblik ekonomskog nasilja ne mora nužno javiti s fizičkim nasiljem.

Od tabu-teme do društvenog zla koje se mora iskorijeniti

Nacionalna strategija naslanja se na prošlu, koja je sasvim ispunjena 2007. godine i koja je, uz odlične rezultate, prvi put pokrenula mnoge programe. Na osnovi nje je izrađen Protokol o postupanju u slučaju nasilja nad ženama, koji je obvezao državnu upravu da hitro postupa u tim slučajevima.

Zahvaljujući njoj je danas stanje bitno drukčije nego prije pet ili šest godina. U međuvremenu, zahvaljujući Nacionalnoj strategiji i odlučnosti Vlade i Ministarstva obitelji da se uhvate u koštac s tim problemom, obiteljsko nasilje više nije tabu-tema i tretira se kao društveno zlo koje se mora iskorijeniti.

Osposobiti žrtve nasilja za normalan život

Obiteljsko nasilje i dalje je najčešći oblik nasilja, a u 95 posto slučajeva nasilnici su muškarci. Danas u odnosu na razdoblje od prije četiri godine, srećom, manje je onih koji zatvaraju oči pred tom vrstom nasilja, trpajući ga u četiri kućna zida. Prema procjenama udruga koje se bave zaštitom žena, žrtava obiteljskog nasilja, iz života u paklu izbavi se tek od 50 do 60 posto žena. Njih i njihovu djecu, koja su također žrtve, nakon toga treba osposobiti za normalan život.

Upravo je to jedan od ciljeva Vladine nacionalne strategije za sprječavanje nasilja u obitelji od 2008. do 2010. godine, koju je iznjedrilo Ministarstvo obitelji, a u kojoj se uz uobičajene mjere ističe pomoć žrtvama nakon što napuste zlostavljača. Među ostalim, država će posebnim mjerama poticati zapošljavanje žena žrtava nasilja. Novom strategijom osnažuju se dosadašnje mjere kojima se potiče zapošljavanje žrtava nasilja, predviđa se planiranje i programiranje zapošljavanja žrtava te poticanje poslodavaca da ih prime na posao. Vrlo je čest slučaj da je upravo ekonomska ovisnost žena jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg trpe nasilje i zbog kojeg se ne odlučuju prijaviti i napustiti nasilnika.

Zato je mjera zapošljavanja zlostavljanih žena ujedno najsnažnija potpora njihovu osamostaljivanju. Stoga će se omogućiti posebna edukacija žena žrtava nasilja.